Historia de la cocina
Objavljeno od strane tihadona pod Uncategorized 16 jula, 2010
Sadašnjost je njihova, ali meni pripada budućnost
Objavljeno od strane tihadona pod Nikola Tesla, Uncategorized 29 aprila, 2010
„Let the future tell the truth and evaluate each one according to his work and accomplishments. The present is theirs; the future, for which I really worked, is mine…“
.
126/928/939/1639
Objavljeno od strane tihadona pod Emili Dikinson/Emily Dickinson 28 marta, 2010
Hrabro je – glasno boriti se –
Al više smjelosti ima
Onaj ko nosi Kalvariju
Stradanja u prsima –
Kom se pobjeda i porazi
Ne čuju – i ne znaju –
Čije oko što mre – s ljubavlju
Ne gleda u Domaju –
Mislimo, krilata procesija
Anđela ide iza njega –
Za Redom – Red – noge im iste –
A Uniforme – od Snijega –
928
Uske Obale ima srce –
Ritam je njegov ko u Mora
U Monotonom Plavetnilu – bez umora
Dok uragan ga ne zahvati
I ono samo dok ne shvati
Da nedovoljan Opseg ima
Srce nas uči grčevima
Da je Mir samo Zid koji se
Od netaknute Gaze stvara
Udar trenutni raznese ga
A Ispitivač – rastvara –
939
To što ne vidim, bolje vidim
Kroz Vjeru – Smeđe Oko moje
Povremeno se sklopi – ali
Sjećanje – Kapaka lišeno je –
Jer često, vidim jednako, i kad
Na sav mi Razum padne tmica –
Da neko drži Lampu iznad
Tako voljenih crta lica –
I uzdižem se – i u svom Snu Ti
Razgovijetnu Milost podarim –
Dok Dan kivan ti savršenstvo
Ne prekine – i ne pokvari –
1639
Knjiga je radost Zemlje ove –
Ona poriče Bogove –
543
Objavljeno od strane tihadona pod Emili Dikinson/Emily Dickinson 28 marta, 2010
Strah me Čovjeka škrte Riječi –
Strah me Čovjeka Šutljivog –
Govorljivog ću – nadmašiti –
Il zabavljati – Brbljivog –
Al On što svaku mjeri – dok mi
Trošimo zadnje drahme –
Pred tim Čovjekom – oprezna sam –
Da je Veliki – strah me
712
Objavljeno od strane tihadona pod Emili Dikinson/Emily Dickinson 28 marta, 2010
Jer ne mogoh da Smrti stanem –
Ona mi ljubazno stala –
Tek nas je dvije – i Besmrtnost –
Kočija sadržala –
Vozismo sporo – Njoj se ne žuri –
A ja sam ostavila
I poslenost i ljenjost svoju –
Jer udvorna je bila –
Prođosmo Školu, gdje u igri
Bore se Mališani –
Prođosmo Polja Žita što pilji –
I Zalazak Sunčani –
Il bolje – On nas prođe –
Od Rose stud me ispunila –
Jer Haljina mi – Paučina –
A Šal mi – tek od Tila –
Stasmo pred Kućom koja liči
Na oteklinu Zemlje –
Krov bješe jedva – vidljiv – a Krovni
Vijenac – ispod Zemlje –
Otad – Stoljeća minuše – ipak
Čine se kraća od dana
Kad prozreh da su Konjske Glave
U Vječnost zagledane –
Zašto je zato
Objavljeno od strane tihadona pod Poezija američkih crnaca 28 marta, 2010
zato što mi tvoj ženski miris raskriva svoje
latice jednu za drugom –
zato što tvoja bedra sažižu moje noći –
zato što tvoje šake ustalasavaju vodu mog tela –
a tvoja usta dodaju začine mom imenu –
zato me i prisvajaš tako lako –
presavijenog kao novčanicu od jednog dolara –
skrivenu u tvojim grudima –
Džon Rendal (Jon Randall)
Baloni od pet centi
Objavljeno od strane tihadona pod Karl Sandberg/Carl Sandburg 28 marta, 2010
Pjetro ima dvadeset crvenih i plavih balona na
konopcu.
Oni podrhtavaju i plešu vukući Pjetrovu ruku.
Nikleni novčić košta svaki.
Deca željna balona prate Pjetra u stopu.
Kada rasproda robu odlazi ulicom sam.
Možda
Objavljeno od strane tihadona pod Karl Sandberg/Carl Sandburg 28 marta, 2010
MOŽDA
Možda mi veruje, a možda ne.
Možda se mogu udati za njega, a možda ne.
Možda bi vetar prerije,
Možda bi morska bura,
Možda bi neko negde mogao znati.
Prisloniću mu glavu na rame
Pa kad me upita ja ću mu reći da,
Možda.
CRVENOKOSA KAFANSKA KASIRKA
Zabaci kosu, crvenokosa devojko.
Nek’ odjekne tvoj smeh i nek’ se vide ta tvoja dva
prkosna mladeža na bradi.
Negde neki čovek traži crvenokosu devojku i jednog će ti dana
možda
pogledati u oči kao kasirki i videti da je našao
draganu svoju, možda.
Svuda unaoklo deset hiljada ljudi traži crveno-
kosu devojku koja ima dva mladeža na
bradi.
Video sam ih kako traže, traže.
Zabaci zato kosu, neka ti odjekne smeh.
Otmena i lepa
Objavljeno od strane tihadona pod Karl Sandberg/Carl Sandburg 28 marta, 2010
Pošto si dala sav novac koji modistkinje
i manikirke i manekeni traže da načine od
tebe osobu koju ljudi na ulici nazivaju
otmenom i lepom,
Pošto su trgovine i prsti dali sve što imaju
i umeju i što su u stanju da daju i stvore
da bi od tebe načinili osobu koju ljudi
na ulici nazivaju otmenom i lepom,
Pošto već više apsolutno nema šta još da se
učini da bi ti predstavljala raskošnu
zagonetnu rajsku pticu i pošto te svi
moraju proglasiti otmenom i lepom,
Pošto si se pretvorila u poslednji krik mode i
lepote, ukoliko se lepota može utvrditi i
formulisati, onda, pa šta, onda nema više
šta da se učini, onda slušaš i gledaš
kako te glasovi i oči proglašavaju otmenom i lepom.