126/928/939/1639

Hrabro je – glasno boriti se –

Al više smjelosti ima

Onaj ko nosi Kalvariju

Stradanja u prsima –

Kom se pobjeda i porazi

Ne čuju – i ne znaju –

Čije oko što mre – s ljubavlju

Ne gleda u Domaju –

Mislimo, krilata procesija

Anđela ide iza njega –

Za Redom – Red – noge im iste –

A Uniforme – od Snijega –

928

Uske Obale ima srce –

Ritam je njegov ko u Mora

U Monotonom Plavetnilu – bez umora

Dok uragan ga ne zahvati

I ono samo dok ne shvati

Da nedovoljan Opseg ima

Srce nas uči grčevima

Da je Mir samo Zid koji se

Od netaknute Gaze stvara

Udar trenutni raznese ga

A Ispitivač – rastvara –

939

To što ne vidim, bolje vidim

Kroz Vjeru – Smeđe Oko moje

Povremeno se sklopi – ali

Sjećanje – Kapaka lišeno je –

Jer često, vidim jednako, i kad

Na sav mi Razum padne tmica –

Da neko drži Lampu iznad

Tako voljenih crta lica –

I uzdižem se – i u svom Snu Ti

Razgovijetnu Milost podarim –

Dok Dan kivan ti savršenstvo

Ne prekine – i ne pokvari –

1639

Knjiga je radost Zemlje ove –

Ona poriče Bogove –

543

Strah me Čovjeka škrte Riječi –

Strah me Čovjeka Šutljivog –

Govorljivog ću – nadmašiti –

Il zabavljati – Brbljivog –

Al On što svaku mjeri – dok mi

Trošimo zadnje drahme –

Pred tim Čovjekom – oprezna sam –

Da je Veliki – strah me

712

Jer ne mogoh da Smrti stanem –

Ona mi ljubazno stala –

Tek nas je dvije – i Besmrtnost –

Kočija sadržala –

Vozismo sporo – Njoj se ne žuri –

A ja sam ostavila

I poslenost i ljenjost svoju –

Jer udvorna je bila –

Prođosmo Školu, gdje u igri

Bore se Mališani –

Prođosmo Polja Žita što pilji –

I Zalazak Sunčani –

Il bolje – On nas prođe –

Od Rose stud me ispunila –

Jer Haljina mi – Paučina –

A Šal mi – tek od Tila –

Stasmo pred Kućom koja liči

Na oteklinu Zemlje –

Krov bješe jedva – vidljiv – a Krovni

Vijenac – ispod Zemlje –

Otad – Stoljeća minuše – ipak

Čine se kraća od dana

Kad prozreh da su Konjske Glave

U Vječnost zagledane –